poems 2024/2025
I forgot
I forgot (already more than once)
to whisper to the key,
to remind me
what it’s like to be on the outside of the door.
I forgot to count the dents on zucchinis,
while I gathered into a pile
the gnawed skins of lips.
I forgot to check a YouTube tutorial
whether I can make banana cream
with chickpea water.
pushing away wet hands,
still I did not forget to think
about the dreams of an invisible tree,
its delicate furrows
and the fact that it was healthy!
I did not forget to multiply
all the refrigerators and slimy scraps,
waterfall-released into pots after cleaning.
and the directed-brown current of the river,
I did not forget the oceans,
the torn seabed
and the movements of coral shells.
in this moment, I buy food
that clogs the drain
so I can finish washing the dishes
(at the substitute job).
I did not forget the whirlpools of vanity,
and to write on little pieces of napkin
about ways to braid compassion
into the present moment of the world.
zaboravila sam
zaboravila sam (već nekoliko puta) šapnuti ključu,
da me podsjeti,
kako je to biti s vanjske strane vrata.
zaboravila sam izbrojati udubljenja na tikvicama, dok sam sakupljala na hrpu izgriženu kožicu usana.
zaboravila sam pogledati youtube tutorial mogu li napraviti šlag banane s vodom od slanutka.
odgurujući mokre ruke, ipak nisam zaboravila misliti o snovima nevidljivog stabla,
tanašnim brazdama i činjenici da je bilo zdravo!
nisam zaboravila množiti sve frižidere i sluzave okrajke,
vodopadno puštene u kotliće nakon čišćenja.
i usmjerenosmeđi tok rijeke,
nisam zaboravila na oceane,
razrovano dno i gibanja ljuštura koralja.
u ovom trenutku kupim hranu koja blokira odvod da operem suđe do kraja
(na zamjenskom poslu).
nisam zaboravila na vrtloge taština,
i na male komadiće salveta pisati o načinima upletanja samilosti
u sadašnji trenutak svijeta.
past lives
in a pigeon’s eye, whole worlds unfold
simple wishes fan out like feathers—
wooing, preening, the slap of wings
I offer sunflower seeds
and call out, mind to sky,
to those who vanished with their first flight
we raised many
one bashful, one bold, one a born ruler—
Pipin, Mango, and Billy,
our proud king, limping with sciatica
on sunny weekends,
we sometimes bathe them in the shower stall
they leave feathers behind
that cling for days in the hallway,
to fingertips
and folds of the mind
beside waking life, another lives—
in a big yard, tiny houses
filled with sugar-sweet meetings
of birds
from past lives.
prošli životi
u golubljem pogledu svašta se vidi,
lepeze jednostavnih želja;
snubljenje, šepurenje, šamari krilom
dajem im sjemenke suncokreta
i telepatski prizivam one
iščezle nakon prvih letova
othranili smo ih dosta
jedan je sramežljiv, drugi znakovit a treći alfa
Pipin, Mango i Bili;
naš ponosni kralj s išijasom
za sunčane vikende katkad ih operemo u tuš kabini
ostavljaju nam perje
ono se danima lijepi u hodniku
jagodicama i moždanim pregradama
paralelno s javom stanuje
u velikom dvorištu kućice
prepune šećernih susreta ptica
iz prošlih života.
hraniti se rijekom
rijeka je napravila autopsiju naših dosadnih želja. primila ih za ruku, rastrčala i umorila. izvor ne dopušta da opipamo početak. brojio si na njemu žeđ tolikih pčela. kontrasti crvenog korijenja, disali su za nama.
nisam te nagovorila da je prohodamo kada je najplića. kažeš da živci obamru od hladoće, ali kada prođeš kroz prvu fazu neugode, na jeziku ostaje slatkoća. možda su pčele u nju stavile malo meda.
Feeding on the River
The river performed an autopsy on our tedious desires. It took them by the hand, set them running, and tired them out. The spring doesn’t let us touch the beginning. You counted on it, the thirst of so many bees. The contrasts of the trees’ red roots breathed for us.
I didn’t persuade you to walk through it when it was at its shallowest. You say nerves go numb from the cold, but once you pass through that first phase of discomfort, a sweetness lingers on the tongue. Perhaps the bees had left a little honey in.
sitna krađa ili spremanje za izlet
berem papile s tvog jezika i čupam ti dlačicu iz uha. žutosmeđa nit buši rupu na hudici. dani su dosadno topli. gledam u naše salo iz proteinskih pudinga i navlačim sintetičke tajice. na dnu krive kutije sikću tvoje čarape. danas planinarim u njima.
u ruksaku nosiš dvolitarsku termosicu, ali one čokoladice osvajam pogibeljnim riječima, prije nego daš psima vode.
sekundarni dupljaš
u zeleni utor pregače stavljam pregaženog daždevnjaka. prije sam sakupljala kosti, sada mi dolaze osušena tijela. miceliji mirišu u zatvorenom balkonu. prsišta kornjaša potopljena su u ogledala, gdje kalkuliram veći ulov sunca. večer je, no neću s tobom roniti ptice, ni puniti jastuke različkom. postao si sekundarni dupljaš, u meni ćeš prezimiti iz dosade.
Secondary Cavity-Nester
In the green fold of my apron, I tuck a salamander, flattened by passing wheels.
Once I gathered bones—
now the world sends me dried bodies.
On the enclosed balcony, the air carries the musk of mycelium.
Beetle chests sink into mirrors,
where I tally up a richer harvest of sunlight.
Evening arrives, but I will not dive with you for birds,
nor stuff pillows with cornflower down.
You have become a secondary nester of hollows,
wintering here—
out of boredom.
habitacije s paucima ili nedostajanje
jesi li znao da u kutu usne, između listića moje ispucale kože, sa svake strane živi pauk?
ne prizemljuje slova. ostaje van dohvata ozbiljnog razgovora. pokušavam shvatiti njegove taktike hlađenja tijekom ljetnog zagrijavanja kuhinje.
ovih dana je tako vruće da ne mogu jesti nadolazeću oluju. honorari kasne. kuhanje samoj sebi je kao izravnavanje skoliozne kralježnice-velika besmislica!
nakupljene koštice lubenice stoje na metalnoj mreži odvoda. pauci nisu žrtve poplava misli kad je zrak težak a propuh nikako da povuče.
pauci u tajnosti vuku koštice u praznu teglu i prizivaju nicanje.
Habitations with Spiders, or Absence
Did you know that in the corner of my mouth, between the flakes of my cracked skin, a spider lives on each side?
It does not ground words. It stays beyond the reach of serious conversation. I try to understand its cooling strategies during the summer heating of the kitchen.
These days it is so hot I cannot swallow the coming storm. Payments arrive late. Cooking for myself feels like straightening a scoliosis spine—a grand futility.
Accumulated watermelon seeds rest on the metal mesh of the drain. Spiders are not victims of thought-floods when the air is heavy and the draft refuses to pull.
In secret, the spiders drag the seeds into an empty jar and summon their sprouting.
Lying down in clouds of (her) blood
Inside movements are grinding the silences,
of broken up (other) options, (we) move on,
the imprinted silences are awoken in a spasm,
while thousands of stings move from the lower belly,
into the spine and legs,
and slow down the repetition of movements,
halting the dexterity of smells,
into a condensation of nausea,
impeding the agility,
enveloping (me) with fatigue.
Clouds of blood are waiting for me,
So I can lie down on them,
the tops of hips piercing while throbbing,
as I collect black dots on a ripe banana,
and set the red clover flower tea to boil,
while sucking on a tablet of magnesium.
The entire body’s weight concentrated in a lotus navel,
they say that the pain is like a minor contraction?
Tonight, I dive into fetal position earlier,
and think to myself before sleep,
perhaps this time it was a bit better.
zaležani (njeni) oblaci krvi
unutarnje kretnje melju tišine,
iskidanih (drugih) opcija, nastavljam(o) dalje,
nijemosti su probuđene u spazmu,
dok tisuće uboda prelazi iz donjeg dijela trbuha,
u kralježnicu i noge,
u zgusnuća mučnina,
otežavajući okretljivost,
omotavajući (me) u umor.
čekaju me oblaci krvi,
da ih zalegnem,
vrhovi kukova pulsiraju,
dok sakupljam crne točkice banane,
stavljajući da provriju cvjetovi djeteline.
otvaram tabletu magnezija.
u pupak se sakuplja sva težina tijela,
kažu da je bol nalik manjem trudu?
večeras ranije uranjam u fetus oblik,
i prije sna razmišljam,
možda je ovaj put bilo malo bolje.
planina
od stijena prekrivenih mravima, umiješala je temeljac zemlje bez blata.
s dlanovima njiše balu sijena,
na bali vrijeme zapinje, traži oslonac prije nego ju nogama pokušam pomaknuti.
nailazimo na riječne rakove s jače stidljivim osmjehom.
škiljim kroz modro pero odležano u voćnjaku i lišće malina pobranih u srpnju.
planina postaje lisica. promatra moju sivu gradsku odjeću i paprat u đepovima. uvučenu radoznalost grije kopitima. usta nam trnu, zelenimo se jedna drugoj iznutra.
meditacije
utopljenih reakcija na slike i jezik,
pritisnimo kapke,
i usmjerimo se na zvuk;
povezani smo malim kostima sisara,
u srednjem uhu, polako crtamo šumom dvije suprotne frekvencije:
gužvanja sline, pucketanja su izgorjelih stabala Amazone
a vibracije negdje između čeljusti i prsa,
sada su vriskovi djece u novom bombardiranju Gaze.
pojačajte pa smanjite amplitude, prvo jednom pa drugom zvuku.
sjedi li dijete u vama na klackalici tuge ili ljutnje?
igra je gotova. otvorite oči.
ljetovanje
rep štakora savija se prema crnoj otočkoj smokvi. opkoljen je mirisom ružmarina.
okrećemo se kao naši psi, tri puta prema sjeveru.
suhe riječi otuđenosti polažemo između uspravnih dlaka madeža. naši brlozi su pomični.
smokvin plod je raspadajući obrok za zrikavce. pare se u kasno ljeto a jaja liježu na jesen. zrikanje pospremamo između grudi, da ugrije umnjake i koljena u prosincu.
Summering
The rat’s tail bends toward the black island fig, surrounded by the scent of rosemary. We warm the bedding with the veins of our bellies.
We turn, like our dogs, three times toward the north.
Dry words of estrangement we place between the upright hairs of a mole. Our dens are movable.
A fig slips from the hand. In the imprints of worry, there lies a decaying meal for crickets. They mate in late summer, and their eggs hatch in autumn. We tuck the chirring between our chests to warm the wisdom teeth and knees in December.
MILOVANJE u Zagrebu, performans dvije umjetnice 5.4.2025.
Zagrebe,
danas smo neposlušno na desnoj strani trga, zalegle na suncem utopljeni asfalt, liječimo kosti od trnovitog vjetra.
stišćemo se, grlimo, milujemo, naslanjamo vruće obraze jedna na drugu.
trljamo dlanove po leđima prijatelja koji su nas došli podržati, šaljemo pulsiranja od grudi prema ramenima.
četveroruko tijelo, daje ravnotežu podno-sivoj. u polaganim okretima, oblaci postaju najljepši promatrači. prolaznici nestaju iz naših kadrova, praiskonski dodiri nikoga ne bude.
Zagrebe, ljudi su postali odsutni od sebe.
danas smo ostvarene zagljajem ali tvojim sugrađanima emocije su utopljene izgužvane i mlitave, poput plutajućih bubica u fontani Manduševca.
prizemljujemo se, nakon dva sata netipične hladnoće travnja. ideju ćemo razvijati dalje. o današnjem danu neće pričati ni golubovi.
čuvanja
spavaća soba znači kraj raspoloživog prostora.
kornjača ispušta tihu frekvenciju skupa s biljkama kada ih dobro zalijem.
vrt je jutros hladan. varan jezikom razvrstava skliske i sluzave čežnje. zmije su na autopilotu, dišu sporo ispod uvezenog pijeska. slast se nalazi u balončiću ispuštenog zraka. murinino tijelo sumnjičavo je i sjajno. murina po hranu dolazi posljednja.
Keepings
The bedroom marks the end of available space.
A turtle releases a quiet frequency together with the plants when I water them well.
The garden is cold this morning. A monitor lizard sorts through slick, slimy longings with its tongue. The snakes here are on autopilot, breathing slowly beneath the imported desert sand. Sweetness dissolves in the bubble of released air. I am covered in wonder, wet and shining like the body of a moray eel, slender and suspicious. The moray is always the last to come for food.