poems 2023/2024/2025

I forgot

 

I forgot (several times already) to whisper

To the key to remind me what it’s like being on the outside of the door,

I forgot to count the indentations on the zucchini, while I was collecting the bitten skin from my lips into a pile,

I forgot to watch a YouTube tutorial

to see if I can make banana whipped cream

From chickpea water,

On that same day, the laundry was competing for a place in the basket,

The bag remained full of bills,

Because my gaze at the weather report didn’t stay

triangularly recessed,

So it bounces off a bit,

I don’t even know how much a raincoat costs so

I can put it on myself and the bike,

That is starting to look like my dog’s skin,

Pedalling away and getting hands wet.

Still, I didn’t forget to think about the dreams

of an invisible tree,

The fine furrows and the fact that it was healthy,

I didn’t forget to multiply all the fridges and slimy end pieces,

Flushed down like a waterfall after cleaning,

And the directed brown-ochre flow on the stretch (above the bridge),

I didn’t forget about the oceans,

The ransacked bottom and movements of pale choral shells,

In this moment, I am collecting food that’s blocking the drain so I can finish doing the dishes (at work).

I didn’t forget about the whirlpools of vanity,

Nor to write on small pieces of napkins about the ways of weaving,

Compassion,

Into the present moment of the world.

You laterally flattened, transparent snake

 

Are you counting the slopes of Posidonia meadows,

blurred nurseries, hideouts and lay-bys,

While you meander down the paths of broken noble pen shells,

speeding through the tangles of currents.

 

You brushed against a fin of a sperm whale,

Pressed against the mucus forming a pod,

Smelled the depths of the Caribbean,

Spawned and died.

 

Your offspring travel back with the Golf Stream (into Neretva river).

And through the membranes of their memories,

and the bursting of sweet breath bubbles,

you are captured by the saliva of vanities.

 

Stuttering in eelish,

You write down,

Yesterday’s dance and whirl,

On the very edge of

Extinction.

Zaboravila sam

Zaboravila sam (već nekoliko puta) šapnuti ključu,

Da me podsjeti,

Kako je to biti s vanjske strane vrata.

Zaboravila sam izbrojati udubljenja na tikvicama, dok sam sakupljala na hrpu izgriženu kožicu usana.

Zaboravila sam pogledati youtube tutorial mogu li napraviti šlag od banane

Vodom od slanutka.

Taj isti dan veš se utrkivao za mjesto u košari,

Torba je ostala puna računa,

Jer mi pogled na prognozu nije ostao trokutasto udubljen,

Da malko odskakuje,

Ne znam ni koliko košta kabanica da obučem sebe i bicikl,

Koji postaje nalik koži mojega psa.

Odgurujući mokre ruke;

Ipak nisam zaboravila misliti o snovima nevidljivog stabla,

Tanašnim brazdama na panju i činjenici da je bilo zdravo!

Nisam zaboravila množiti sve frižidere i sluzave okrajke,

Vodopadno puštene u kotliće nakon čišćenja.

I usmjerenosmeđi tok na potezu (iznad mosta).

Nisam zaboravila na oceane,

Razrovano dno i gibanja blijedih ljuštura koralja.

U ovom trenutku kupim hranu koja blokira odvod da operem suđe do kraja

(na poslu).

Nisam zaboravila na vrtloge taština,

I na male komadiće salveta pisati o načinima upletanja,

Samilosti,

u sadašnji trenutak svijeta.

Prošli životi

u golubljem pogledu svašta se vidi

lepeze jednostavnih želja

snubljenje, šepurenje, šamari krilom

 

dajem im sjemenke suncokreta

i telepatski prizivam one

iščezle nakon prvih letova

 

othranili smo ih dosta

jedan je sramežljiv, drugi znakovit a treći alfa

Pipin, Mango i Bili;

naš ponosni kralj s išijasom

 

za sunčane vikende katkad ih operemo u tuš kabini

 

ostavljaju nam perje

ono se danima ljepi u hodniku

jagodicama i moždanim pregradama

 

paralelno s javom stanuje

u velikom dvorištu kućice

prepune šećernih susreta ptica

iz prošlih života.

متبعثر في العدم،  
كرات من الود،  
تغمرني،  
انسحاب في الانتظار،  
وتقطع الأنفاس في المنتصف.  
انظر إلى اللسان يداعب،  
تشرق عليه الشمس،  
فقط حتى تتمكن من الاعتماد عليه،  
ويجمع في الترجمات،  
الشفاء المتزامن.  
إذا تساءلت،  
ماذا علمتك،  
لا تقل اللغة،  
ولا النطق الصحيح،  
من فضلك مررها:  
مدّ من مشاركة الرقة،  
بلعبة الهمس بالكلمات،  
برئة ممتلئة بالنغزات،  
من ترنيمات الضحك،  
ومن الاهتمام والرعاية.  

Porasti oksitocina

U izmještanjima,

prodisala sam zbližavanja i prepoznavanja,

od kojih su mi lavine topline curile niz uši,

grlo i dijafragmu,

preslagujući fotografije mogućeg djetinjstva, puberteta, zagrljaja

u trajanjima od dvadeset sekundi,

stvorila sam hlad na koži bez pigmenta,

prislonila lubenice poezije na upaljena mjesta

emotivnih nedostupnih roditelja.

Sada smišljam načine kako da ti uvjerljivo objasnim

i skiciram

moguće obitelji koje ne poznaješ

(a koje u ovom trenutku rastu blizu tebe)

pokušavajući (te) usmjeriti mirisima suosjećanja,

da zapletu tvoja rebra,

kada budeš dijelio zagrljaje,

u sebi brojeći,

od nule do dvadeset.

Ribs-flowers

In displacements,

I breathed out recognition,

when avalanches of warmth tickled my ears, throat, and diaphragm,

(was) rearranging photographs

of possible childhood, puberty & 20-second-lasting hugs,

applying poetry watermelons

to the inflamed spots of emotionally unavailable parents.

Caring for this realization,

(I) now devise ways to sketch convincingly,

kinships that you don’t know (but growing near at this moment)

trying to direct with the scents of kindness,

entangling your ribs,

planting violet flowers,

counting from zero to twenty,

diving out embraces in melting.

Uštimavanja

 

Brojala sam

Ne tako davno,

Blesavo okrugla,

Rješenja,

U zbirkama zadataka,

Prebukiranih,

Glavica,

Mladih uštimavatelja zbilje.

 

Uštimavam sada;

-Prokišnjenost-

-Razmetnutost-

-Ožednjenost-,

Da me (ne) proguta cijelu,

Da budem spretnija,

U transplantaciji emocija,

I zaustavljanju suza;

Nad marljivim,

Žalosnim

Usamljenim,

Izoliranim,

Ucjenjenim,

Napadnutim,

Vrijeđanim,

Ignoriranim,

Izrabljivanim,

Divnim,

Srdačnim,

Voljenim,

Novim suborcima,

Novim susjedima,

Novim učenicima.

ضوابط الواقع 
لقد عددت،  
ليس منذ زمن طويل،  
بغباء دائري،  
الحلول،  
في أوراق العمل،  
المزدحمة،  
الرؤوس،  
من ضوابط الحياة الشابة.  
أنا أضبط الآن:  
– تسرب – اجتثاث – عطش –  
لكي (لا) تبتلعني بالكامل،  
توقف الدموع؛  
على الذين لا يتعبون:  
الحزينون،  
الوحيدون،  
المنعزلون،  
المبتزون،  
المهاجمون،  
المهانون،  
المتجاهلون،  
المستغلون،  
الرائعون،  
الودودون،  
المحبوبون،  
الرفاق الجدد،  
الجيران الجدد،  
الطلاب الجدد.  

 

Vodama tijela dlakavih stonoga

Zavojite dlakave gusjenica u prosincu,

prelaze nogostupe,

isijavajući petlje micelija,

poslane s mikroklimom vrtova predgrađa.

Dvoje srednjoškolaca su je zaobišli,

A njen smjer je cesta u dva traka,

Vidjeh jednu u parku, nije uspjela prijeći dio betona između livada,

Preuzela je oblik kružića na vrhu rukavice,

Na mom radijatoru klobci poredani u krug gube sokove.

Sada u prosincu svako malo zaustavljam bicikl,

Preslagujem tragove jeka,

gusjenica u nestajanju.

 

 Collect in translation, synchronized recoveries

Into nowhere I scattered,

Marbles of solidity,

While doubt rubbed my muddy meadows,

Lying on the grooves between the bones.

 

Flooding me,

Withdrawal in awaiting,

& delay of breaths caught in half.

 

Look,

Something caught hold;

Tickled by words,

Sunlited slowly,

Just so you can lean your back on it,

& collect in translation,

Synchronized recoveries.

 

If (you) wonder,

What I taught (you),

Don’t say the language,

Nor the correct diction,

Please pass on,

Tides of sharing gentleness,

By playing a whispering game of words,

With lungs filled with tingles,

Of laughter mantras,

Of performing care.

 

 

 

سطوح الربيع، مع ارتعاش الخريف؛ إعلان شجر الزان عن نهاية العالم 
همسة باردة من التركيب رتبت الحروف المتحركة:  
هذا ما بدوا عليه منذ الربيع (في هذه اللحظة، ١٥ أغسطس)،  
بينما كنت أضاعفهم في تغييرات المشهد،  
مثل السلبيات، كانت أشجار الزان تؤلف إعلانها (عن نهاية العالم)،  
بينما يعانون وتتجنبهم الرياح.  
لربما أنا أقوي جسيمات الصراع بأفكاري،  
لكن من قوة الخسارة في المخيلة،  
الأفق يقدم لي الملوحة.  
شهيق مبعثر على نصف الصدر،  
خيالات المأساة لا تسمح لي بجمع  
التآكلات الملتئمة للتربة،  
وجسيمات الأكسجين المخصصة لنا الثدييات.  
أبتعد عن ميدفيدنيتسا نحو الشمال الغربي،  
أفكر في شيء آخر، أفقد الخيال لأي شيء آخر،  
لذلك يبقى العصبية (والضغط في الرئتين).  
لا أعرف كيف أفكك جزءًا من الأزل.  
هل يمكننا عد أشجار الزان المريضة معًا؟

 

Lying down in clouds of (her) blood

 

Inside movements are grinding the silences,

of broken up (other) options, (we) move on,

the imprinted silences are awoken in a spasm,

while thousands of stings move from the lower belly,

into the spine and legs,

and slow down the repetition of movements,

halting the dexterity of smells,

into a condensation of nausea,

impeding the agility,

enveloping (me) with fatigue.

Clouds of blood are waiting for me,

So I can lie down on them,

the tops of hips piercing while throbbing,

as I collect black dots on a ripe banana,

and set the red clover flower tea to boil,

while sucking on a tablet of magnesium.

The entire body’s weight concentrated in a lotus navel,

they say that the pain is like a minor contraction?

Tonight, I dive into fetal position earlier,

and think to myself before sleep,

perhaps this time it was a bit better.

 

 

Zaležani (njeni) oblaci krvi

 

Unutarnje kretnje melju tišine,

iskidanih (drugih) opcija, nastavljam(o) dalje,

utisnute nijemosti su probuđene u spazmu,

dok tisuće uboda prelazi iz donjeg dijela trbuha,

u kralježnicu i noge,

i usporava repeticiju kretnji,

zakočila se spretnost mirisa,

u zgusnuća mučnina,

otežavajući okretljivost,

omotavajući (me) u umor.

Čekaju me oblaci krvi,

da ih zalegnem,

 vrhovi kukova probadajući pulsiraju,

dok sakupljam crne točkice dozrele banane,

stavljajući da provriju cvjetovi crvene djeteline.

 

Otvaram tabletu magnezija.

 

U lotosov pupak sakupila se sva težina tijela,

kažu da je bol nalik manjem trudu?

Večeras ranije uranjam u fetus oblik,

i prije sna razmišljam,

možda je ovaj puta bilo malo bolje.

 

For Fikile Ntshangase (63); she was murdered

on 22 October 2020 for running a campaign against a coal mine.

 

Fikile’s thumb was wrapped around the skin of a red onion,

As it was gently gliding,

And with six shots propped up by gravity,

It changed into an artifact.

Cracks in the walls and deposits of black dust,

Displaced from the bed

Of dancing shafts.

With a quivering collarbone,

The voice threads will make one listen,

And the threads will envelop the attention,

Of those who don’t recognize letters,

But see the cracks,

A lungful of abyss.

Foot-shaped grooves led to mines.

Through the echoes of immersing in the memory,

Words are returned (by us).

We keep whispering our current inhales.

Construction is in expansion.

Murderers (the three of them), without arrest.

Fikile left behind

A burst of presence,

Impossible abandonment,

Of the Body.

In motion.

Unfaltering contractions.

 

 

 

 

 

Za Fikile Ntshangase (63) ubijena jer je predvodila kampanju protiv ugljenokopa

22.10.2020.

Fikilin palac je obrglio kožicu ljubičastog luka,

Dok joj je lagano klizio,

I uz šest hitaca upregnut gravitacijom

Presvukao se u artefakt.

Upuknuća u zidovima i talozi crne prašine,

Izmještena iz ležišta

Plešućih okna.

Uz podrhtavanja ključne kosti,

Vlakna glasa navesti će na slušanje,

I niti će omotati pažnju

Svih onih koji ne prepoznaju slova,

Ali vide pukotine,

Plućima zapunjeni bezdan.

Isjeci stopala vodili su do rudnika.

Jekama urona meomorije

Vraća(mo) riječi.

Sadašnje udisaje šapćemo dalje.

Gradnja je u širenju.

Ubojice, (njih trojica) bez uhićenja.

 Fikile je ostavila

Rasprsnutu prisutnost,

Nemogućeg napuštanja,

Tijela.

U odsjecima.

Trudova neposustajanja.

 

The dives of her courage

The dives of her courage,
They exhale silences, & frozen conformism,
Fallen feathers of good-intention.
Her rights are crumbs in the wind.
Tucked under the hellebore veins.
Through the rotten foundations,
She’s attuning her reality,
With dancing clouds in her lungs poles.
Come! She’ll pull out Lines on your palm,
Offering the sipping of Unsatisfied freedoms. Come!
By caressing she’s giving you support,
While pouring mud on the patriarchy.
Stopping the circulations,
Of imposed realities,
We’ll shake off the spasms ,
Entwine out roots with pulses of struggle,
In solidarity for each other.

MILOVANJE u Zagrebu, performans dvije umjetnice 5.4.2025.

Zagrebe,

danas smo neposlušno na desnoj strani trga, zalegle na suncem utopljeni asfalt, liječimo kosti od trnovitog vjetra.

stišćemo se, grlimo, milujemo, naslanjamo vruće obraze jedna na drugu.

trljamo dlanove po leđima prijatelja koji su nas došli podržati, šaljemo pulsiranja od grudi prema ramenima.

 

bijelocrvena četverorukog tijela,  daje ravnotežu podno-sivoj.

u polaganim okretima, oblaci postaju najljepši promatrači.

 

prolaznici nestaju iz naših kadrova, praiskonski dodiri nikoga ne bude.  

Zagrebe, ljudi su postali odsutni od sebe.

danas smo ostvarene zagljajem ali tvojim sugrađanima emocije su utopljene izgužvane i mlitave, poput plutajućih bubica u fontani Manduševca.

 

prizemljujemo se, nakon dva sata netipične hladnoće travnja.

u nježnosti stiskanja, misao nije dolazila od očiju.

ideju ćemo razvijati dalje.

o današnjem danu neće pričati ni golubovi.

 

 

 

 

Peludi nježnosti

 

prema sebi, u sebi, od sebe, kroz oblake na koži

peludi nježnosti pune mi laktove i koljena

oči i stopala

uporno dolijeću, pokrivaju sve šupljine

u isto vrijeme iz njih i izlaze

 

preko mene posrednika zasipavaju druge livade

makovima, kaduljama, cikorijom, stolisnikom, bijelim sljezom, djetelinom, koprivama

i ostalim divljim, pitomim česticama

 

dišem u njoj, oko nje, prema njoj, pored nje, kraj nje,

nježnosti, nježnostima, nježnim,

još dugo. nastavljam.